Cernik 18.kolovoza 2024.

Fra Tomislav Vuk, svećenik Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, na službi u Jeruzalemu kao profesor biblijskih znanosti i orijentalistike proslavio je danas pedeset godina svećeništva. Zlatomisnik je predslavio misu zahvalnicu u župnoj crkvi svetog Petra apostola u Cerniku u kojoj je prije pedeset godina proslavio i svoju mladu misu. Uz subraću franjevace , rodbinu , prijatelje i brojne vjernike ne samo iz Cernika nego i iz drugih dijelova Hrvatske jubilej fra Tomislava su pjesmom i glazbom pratili i članovi HPD-a „Tomislav“ .

Gvardijan Franjevačkog samostana fra Josip Grubišić uputio je čestitku bratu Tomislavu i zahvalio Bogu na brojnim darovima kojima je obdario zlatomisnika a koji ih je nesebično koristio . Podsjetio je na uspostavu stalne Biblijsko-arheološke izložbe u Cerniku, njegov poklon rodnom mjestu i vjernicima, a koja je svečano otvorena 15. travnja 2005.Fra Tomislav je arefakte skupljao duže od deset godina i donio u Cernik više od 800 autentičnih predmeta sa područja Bliskog istoka i Svete Zemlje.

Još kao ministrant od svoje 6 godine je očito znao da će krenuti svećeničkim stopama.Neutaživ znanja o vremenu i okolnostima u kojima je Isus živio a u isto vrijeme prožet duhovnošću i jednostavnošću, činjenice su koje su oblikovale njegovu službu .

Pater Tomislav je 1966. stupio u Franjevački red i Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda čije je sjedište u Zagrebu. Novicijat je završio u Cerniku, a studij filozofije na Trsatu. Teologiju je diplomirao 1974. na Katoličkom sveučilištu u Eichstättu, u Njemačkoj. Na istom je sveučilištu 1976. postigao i licencijat iz teologije, a u ovoj istoj crkvi u Cerniku 1974. godine je zaređen za svećenika i kako je rekao u homiliji, tada su ga kao i danas članovi njegove obitelji i prijatelji razveselili svojim dolaskom, iako mnogi od njih nisu više fizički nazočni.

Svima je zahvalio sljedećim riječima:

– Bio je to događaj koji je objedinio moju obitelj, mojega oca Ivana i majku Luciju, moju braću i sestru i svu bližu i daljnju rodbinu,prijatelje i znance i sve sumještane, Cerničane kao i veliki broj moje franjevačke obitelji, Hrvatske franjevačke provincije sv Ćirila i Metoda. Tada se čitava naša obitelj prvi puta našla na okupu u tolikom broju. Sva rodbina je govorila o tomu s veseljem i divljenjem svih ovih 50 godina. Ovo danas je ponavljanje istog doživljaja mlade mise, repriza ali uživo .To zajedništvo temelji se na našoj vjeri u Boga, usađenoj u nas krštenjem i življenjem čitavog našeg života u vjeri, nadi i ljubavi prema Bogu, našem ocu, njegovom sinu Isusu Kristu, našem Spasitelju, u milosti i snazi Duha svetoga. To je ono što nas je ovamo dovelo, sjedinilo i što nas povezuje i drži skupa i daje nam snage da možemo živjeti, podnositi, preobražavati sebe i podnositi i prevladavati sve tegobe koje život sa sobom nosi. Stoga najprije zahvalimo gospodinu Bogu, jer i sad smo ovdje okupljeni u crkvi na nedjeljnom bogoslužju, prije svega ne na nekoj komemoraciji, nego kako bismo mogli učvrstiti svoju vjeru, ufanje i ljubav prema Bogu i međusobno. Stoga se i ja sada ne osjećam kao neki slavljenik, nego kao službenik otajstava, za što sam i zaređen za svećenika prije 50 godina. Hvala svima vama koji ste došli na ovo bogoslužje, neka vam svima donese obilje milosti, radosti i snage. Hvala svima vama koji ste nam omogućili da upriličimo ovo slavlje. Posebna hvala svima oni koji su nam za ovu prigodu nabavili ovo svečano zlatomisničko misno ruho, kako bi to slavlje bilo još svečanije, a koje smo sinoć blagoslovili. Budući da nismo na nekoj profanoj komemoraciji, želim vam kratko prikazati kako se moj život odvijao u službi Riječi božje. Pod tim vidom osobno sam zahvalan za milost koju mi je Gospodin dao, da sam čitavo to vrijeme, točnije 48 ljeta smio provesti život u Isusovoj domovini, koja je za nas kršćane Sveta Zemlja, posvećena stopama Isusa Krista. On je za nas Riječ Božja, svojim riječima, djelima i na kraju svojim životnim primjerom, mogli bismo čak reći svojom sudbinom, svojim poslanjem. On je za nas Kruh života, kako ste čuli u današnjem Svetom evanđelju.

– Kako sam ja onamo dospio? Nakon prva dva razreda srednje škole klasične gimnazije Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru , proveo sam godinu u novicijatu ovdje u samostanu u Cerniku , a zatim još dva razreda gimnazije u Zagrebu u našem samostanu na Kaptolu. Zatim prve dvije godine teološkog studija na tadašnjem Filozofskom učilištu naše provincije na Trsatu do 1971.godine. Tada su me poglavari pozvali na studij u inozemstvo , evo pokazalo se do dana današnjega. Završio sam teološki studij i diplomirao 1974. na Katoličkom teološkom fakultetu u u Eichstättu u Njemačkoj. Tada sam zaređen za svećenika 11. kolovoza i tjedan dana kasnije služio sam prvu svetu misu čega se sada spominjem. U Eichstättu sam ostao još dvije godine i položio prvi magisterij Biblijske teologije 1976. Taj je akademski titul bio potreban za dalji studij na Papinskom biblijskom institutu u Rimu gdje sam u nakani i profesora i odgojitelja imao nastaviti specijalistički studij. Kada sam od provincijala tražio odobrenje – gle čuda , on ga je odbio , rekao je Pater Tomislav i nastavio – Puknut ćete od smijeha kad vam kažem koje je bilo njegovo obrazloženje. Provincijal je u službenom dopisu napisao da me ne pušta, jer se u Rimu ne živi redovnički!

Božja providnost je očito imala druge planove. U to je vrijeme u Jeruzalemu je boravio naš subrat cijenjeni profesor Svetog pisma pater Cvjetko Kučar kojeg sam zamolio da mi pomogne i raspita se bih li ja mogao tamo studirati biblijske znanosti na tamošnjem Franje¬vač¬kom biblijskom institutu . Oni su me bez daljnjeg prihvatili i eto mene ovdje do danas. Najprije sam praktički ponovio magisterijski odnosno novicijatski dio studija a onda pred Božić 1979. i doktorirao moji profesori su me zamolili da i ja ostanem na fakultetu kao profesor . Ja sam im odgovorio neka se oni dogovore sa tada već drugim provincijalom u Zagrebu . I taj je provincijal jedva čekao da me se riješi i rekao da me mogu imati kao profesora i eto tako sam ja završio u Jeruzalemu. Franjevački biblijski institut dao mi je priliku za dalju specijalizaciju i to odmah od siječnja 1980. i to baš tamo gdje sam na početku želio ići – u Rim na Papinski biblijski institut.Ali ja nisam odabrao fakultet biblijskih znanosti jer sam to već imao , nego Fakultet za proučavanje drevnog Bliskog istoka odnosno Orijentalistike. Izabrao sam specijalizaciju iz jezika, literature i povijesti mezopotamskih civilizacija , naročito akadskog jezika, odnosno jezika starih Babilonaca i Asiraca pisanog klinopisom. U tom petogodišnjem razdoblju završio sam i drugi magisterij 1985. godine . Da shvatite o kakvom se specijalističkom studiju radi, dovoljno je reći da smo na tom fakultetu u tih pet godina bili samo dvojica redovnih studenata i 17 profesora. U isto vrijeme iznenada je na našem fakultetu u Jeruzalemu umro jedan profesor pa sam bio pozvan da odmah preuzmem njegova predavanja – od jeseni 1985. pa dosad. Napunivši 70 godina života proglašen sam profesorom emeritusom, odnosno umirovljenim profesorom ali još uvijek predajem jer nema nikoga u franjevačkom redu tko bi me mogao zamijeniti.

– Do kada ? Dok mi Dragi Bog dade snage i pameti – rekao je u homiliji pater Tomislav i dodao kako kroz sve to vrijeme osim profesorskih znanosti, znanstvenih dužnosti, predavanjima, publikacijam , sudjelovanju u arheološkim iskopavanjima nikada nije zaboravio vezu s Domovinom, a posebno se posvetio vođenju naših hodočasnika Isusovim stopama po Svetoj zemlji.Vodio je točno 100 grupa hodočasnika. Iako krhkog zdravlja i pretrpljenih sedam operacija te dvadesetak boravaka u raznim bolnicama , Gospodin mu je dao milost da sve to može izvršiti.

– I tu pitam dokad ? Kako i koliko Bog da! Nešto od tog iskustva o kojem sam govorio , nastojao sam prenijeti i vama za vrijeme mojih ljetnih boravaka ovdje kao i sada , naročito u ovoj cerničkoj samostanskoj župnoj crkvi slaveći svetu misu tako da sam vam nastojao približiti Isusovo evanđelje rekao je fra Tomislav i dodao

– A sad na kraju ovog prikaza pozivam vas radujte se Božjim darovima, zahvaljujte Njemu, služite Njemu, kako kaže Sveti Franjo u svom poznatom hvalospjevu Stvorenjima, završio je zlatomisnik homiliju i uputio zahvalu svima koji su pomogli u organizaciji i obilježavanju 50 godina svećeništva.

Provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Milan Krišto je uputio čestitke fra Tomislavu na zlatnom jubileju riječima – Danas zahvaljujemo Gospodinu što ste po primjeru svetog Franje iz Asiza ušli u red manje braće te što ste kako svećenik služili Kristu i njegovoj crkvi“.

Uz ministra Krištu na jubileju pateru Tomislavu su suslavili tajnik provincije fra. Mario Zubak, bivši provincijalni ministar fra. Lucije Jagec, gvardijan franjevačkog samostana u Cerniku fra Josip Grubišić, braća franjevci Željko Paurić, Drago Radelić, Robert Perišić, marijan Matijaško te fra Zdravko Jakobović, fra Tomislav Smiljanić, fra Antonio Tkalec, fra Marijan Opitz i prof. dr. fra Mario Cifrak.

Profesor Tomislav Vuk je 2006. godine odlukom Predsjednika Republike odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

Više foto materijala na poveznici:

https://www.facebook.com/p/Radio-Bljesak-Oku%C4%8Dani-100063587799613/?locale=hr_HR